Kina razvila "ubicu satelita", predstavlja prekretnicu u ratovanju

Sateliti koji kruže u orbiti između 300 i 1.200 kilometara iznad Zemlje, uključujući sazviježđa poput Starlinka, mogli bi postati glavne mete u budućnosti. Da bi ih efikasno "spržila", Kina tvrdi da je izgradila najmoćniji HPM sistem koji trenutno postoji, koji predstavlja prekretnicu u ratovanju.

Tzv. "ubicu satelita - HPM, ili oružje velike snage za mikrotalase, vrsta je elektromagnetno usmjerenog energetskog sistema. Funkcioniše tako što oštećuje ili onesposobljava elektronske komponente emisijom izuzetno snažnih mikrotalasnih impulsa usmjerenih na metu. Postojeći modeli su prvenstveno dizajnirani za suzbijanje lakih dronova, taktičkih vojnih ili civilnih radio sistema, radiofrekventnih releja, određenih radarskih i lidar instalacija i optičkih ili infracrvenih senzora.

Međutim, kada je u pitanju teško zaštićena vojna oprema, ovo oružje je tradicionalno imalo ograničen uticaj. Prototip koji je razvio tim na Sjeverozapadnom institutu za nuklearnu tehnologiju u Xi'anu, provincija Shaanxi, navodno mijenja tu jednačinu. Poznat kao TPG1000Cs, može emitovati ultra kratke mikrotalasne impulse sa najavljenom vršnom snagom od 20 gigavata. To je između deset i sto puta snažnije od najnaprednijih konkurentskih sistema koji su trenutno dostupni.

Veličina je bitna

S tim naletom snage, uređaj bi potencijalno mogao poremetiti ili čak uništiti satelite i druge elektronske sisteme u niskoj Zemljinoj orbiti. Prema riječima naučnika koji su učestvovali u projektu, jedna emisija može trajati i do jedne minute. To možda zvuči kratko, ali je izuzetno u poređenju sa trenutnim tehnologijama, koje obično mogu održati elektromagnetne nalete samo nekoliko sekundi.

Navedenih 20 gigavata ne predstavlja kontinuisanu električnu proizvodnju uporedivu sa nuklearnom elektranom. Umjesto toga, ova brojka se gotovo sigurno odnosi na vršnu impulsnu snagu, isporučenu u trajanju od nanosekundi do mikrosekundi. Ovi impulsi se mogu ponoviti i do 3.000 puta po impulsu.

Iako je vršna snaga zapanjujuća, ukupna energija uključena u sekvencu paljenja vjerovatno bi ostala relativno skromna, možda ekvivalentna otprilike petnaest kilovat-sati. U apsolutnom iznosu, to nije enormno. Međutim, energija se isporučuje u obliku koji je izuzetno agresivan prema elektronskim sistemima.

Energija potrebna za svaki "pucanj" ne generiše se trenutno. Umjesto toga, pohranjuje se u visokonaponskim kondenzatorskim baterijama, koje se pune konvencionalnim električnim generatorima. Ovi kondenzatori zatim oslobađaju mikrovalne talase putem ultra brzih prekidačkih uređaja, kao što su Marxove ili Blumleinove konfiguracije.

Pored same snage, jedno od najvećih tehničkih dostignuća tima bilo je dizajniranje sistema koji je izuzetno kompaktan za svoju kategoriju. Prototip je dug približno četiri metra i težak oko pet tona. To ga čini dovoljno malim za montažu na teški kamion ili ratni brod, što mu daje jasnu taktičku fleksibilnost.

Oružje sive zone

Najosjetljivije pitanje koje ovaj sistem pokreće tiče se svemira. Sateliti u niskoj Zemljinoj orbiti, posebno telekomunikacijske konstelacije, strukturno su osjetljivi na elektromagnetnu agresiju. U teoriji, ovakav sistem bi mogao privremeno poremetiti radiofrekventne veze ili čak uzrokovati elektronske kvarove ako bi izloženost bila dovoljno duga, a zaštita nedovoljna. Umjesto da djeluje isključivo kao ubica satelita, uređaj bi mogao funkcionirati kao alat za odbijanje, privremeno neutralizirajući ciljeve bez stvaranja orbitalnog otpada.

Uprkos tome, navodne mogućnosti oružja moraju se posmatrati s oprezom. Na uključenim frekvencijama, samo visoko usmjerena antena mogla bi efikasno ciljati satelit udaljen stotinama kilometara. To bi ograničilo vremenski okvir za angažman na samo nekoliko desetina sekundi tokom orbitalnih prolazaka.

Uprkos tome, u slučaju guste konstelacije poput Starlinka, uspješni napadi na više satelita mogli bi imati kaskadne posljedice. Povećani kvarovi mogli bi povećati rizik od sudara i potencijalno ubrzati takozvani Kesslerov sindrom, u kojem se generiranje krhotina spiralno povećava i dodatno ugrožava svemirske letjelice.

U poređenju sa protivsatelitskim raketama ili laserima velike snage koji mogu zaslijepiti satelit, mikrotalasno oružje velike snage koje predstavlja TPG1000C zauzima srednji položaj. Relativno je jeftino po ispaljenju i ne proizvodi eksplozije ili krhotine. Iz tih razloga, ono se savršeno uklapa u evoluirajuću logiku elektromagnetnog i hibridnog ratovanja.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad